Prijedlozi prof.Miličića

Primjedbe/napomene/savjete označio sam kurzivom.

Imate bezbroj stranih stručnih I drugih izraza, to je nasilje nad materinjim jezikom (daleko sam od čistunstva u jeziku), a prema onima kojima je takav tekst upućen, e. c. korisnicima usluga, on je “manipulacija”.

Imate I pravopisnih, itd. prijepora jezika.

No najvažnije, imate više načelnih (dakako ne samo Vi?!) a bitnih prijepora u sadržaju nacrta zakona???

Dio odredbi do čl. 20. pripada odredbama Kodeksa a ne Zakona (navedeno), a dio odredbi kasnije u tekstu prijedloga ne uređuje se, ne propisuju se zakonom već podzakonskim propisnicima, itd. I dr.

OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZAKONA O PSIHOTERAPIJI

(dopuniti kratkim obrazloženjem trenutnog položaja psihoterapeuta)

Psihoterapijski tretman jest cjelovit, namjeran i planiran tretman psihosocijalno i psihosomatski uvjetovanih psihičkih smetnji i poremećaja koji se obavlja na temelju općeg i specijalističkog obrazovanja korištenjem znanstvenih psihoterapijskih metoda.

Cilj psihoterapijskog tretmana jest promjena disfunkcionalnih obrazaca ponašanja i stavova uz istovremeno olakšanje i uklanjanje simptoma što vodi unapređenju zdravlja, emocionalnom sazrijevanju i osobnom rastu osobe u psihoterapijskom tretmanu.

Samostalno obavljanje psihoterapijske djelatnosti obuhvaća praktičnu primjenu odgovarajućih aktivnosti uz preuzimanje odgovornosti za te aktivnosti od strane psihoterapeuta bez obzira da li psihoterapeut te aktivnosti  obavlja kao samostalnu djelatnost  ili u okviru svojeg redovnog zaposlenja.

Psihoterapijsku djelatnost može obavljati samo osoba visoke stručne spreme sa završenom odgovarajućom izobrazbom iz psihoterapije priznatom od Hrvatske psihoterapeutske komore. Osoba koja namjerava obavljati psihoterapijsku djelatnost mora imati odgovarajuće odobrenje za samostalan rad (licencu) izdano od Hrvatske psihoterapeutske komore te se u svom radu mora pridržavati odredbi ovog Zakona.

P R I J E D L O G                     ZAKON O PSIHOTERAPIJI

I. OSNOVNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje pojam (čega?, i zašto pojam?), standard obrazovanja, uređenje, uvjeti i način obavljanja psihoterapijske djelatnosti, kao neovisne i samostalne djelatnosti, koja osigurava pružanje psihoterapijske pomoći (osobama kojima je takva pomoć potrebna?).

Članak 2.

Svrha i cilj  (razlika, izvan filozofijskoga diskusrsa, svrhe i cilja?) psihoterapijske djelatnosti jest promjena disfunkcionalnih obrazaca ponašanja i stavova uz istovremeno olakšanje i uklanjanje simptoma što vodi unapređenju zdravlja, emocionalnom sazrijevanju i osobnom rastu osobe u psihoterapijskom tretmanu.

Članak 3.

Psihoterapeut obavlja psihoterapijsku djelatnost poštujući osobito slijedeća načela (ovo spada u Kodeks a ne u Zakon, no ne smeta!, redoslijed načela?, ponavljanja unutar načela?):

stalno održavanje i podizanje kavoće psihoterapijskih usluga, (u interesu – fraza sučeljena duhu hrvatskoga jezika?) (zdravlja osobe u tretmanu?),

neovisno (i profesionalno?) djelovanje te očuvanje i promicanje slobode i ugleda psihoterapijske djelatnosti,

održavanje i promicanje povjerenja između psihoterapeuta i osobe u tretmanu,

promicanje dostojanstvenog i odgovornog profesionalnog ponašanja poštivanjem (propisa?), pravila struke te Kodeksa psihoterapijske (etike – je filozofska disciplina, predmet joj je ćudoređe/moral;  pravila i načela kodeksa su razine pojavnosti, dakle morala/ćudoređa I profesionalna pravila I načela neke struke, otuda moralni/ćudoredni I profesionalni kodeks psihoterapeuta!).

poštivanje ustavnih i zakonskih prava osobe u tretmanu,

II. PSIHOTERAPIJSKA DJELATNOST (u ovom dijelu I, jednako kasnije trebali biste “grafiku” ili tzv. Podnaslove riješiti bolje, jasnije, npr. Ili uz velika slova I brojčane oznake, ili maknuti velika slova podnaslova, osim toga nema smisla “za svaki” članak stavljati podnaslov I još velikim slovima, jer time ta odredba ne stejče veću važnost, ona jest takva inače ili nije a ne po “grafici”)

Članak 4.

Opći uvjeti (koji su I gdje su propisani posebni I koji im je smisao?) za obavljanje psihoterapijske djelatnosti jesu:

završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili završen studij iz psihoterapije u skladu posebnim propisima,

završen stručni dio izobrazbe iz psihoterapije u nekoj od postojećih psihoterapijskih škola u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu,

upis u Hrvatsku psihoterapeutsku komoru,

odobrenje za samostalan rad (licenca).

Članak 5.

Osoba koja ispunjava uvjete za obavljanje psihoterapijske djelatnosti ovlaštena je naziv psihoterapeut navesti iza svog imena.

PRESTANAK OVLAŠTENJA NA OBAVLJANJE PSIHOTERAPIJSKE DJELATNOSTI

Članak 6.

Psihoterapeutu prestaje ovlaštenje na obavljanje psihoterapijske djelatnosti (u slijedećim slučajevima?) ako :

izgubi hrvatsko državljanstvo,

izgubi poslovnu sposobnost,

postane trajno zdravstveno nesposoban za obavljanje psihoterapijske djelatnosti,

mu je izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja psihoterapijske djelatnosti,

mu je izrečena stegovna mjera trajnog oduzimanja odobrenja za samostalan rad (licence),

se odrekne prava na obavljanje psihoterapijske djelatnosti,

je odlukom stegovnoga tijela Hrvatske psihoterapeutske komore proglašen nedostojnim za obavljanje psihoterapijske djelatnosti.

(ovaj članak je suvišan jer ponavlja prethodni člnaka e. g. ako je nekome prestalo ovlaštenje na nešto onda to zbiljski, jezično I pravno podrazumijeva da se to ne smije raditi., a ako smatrate da Vam radi upućenosti struke treba dio napisanoga, vrlo malo npr. vremenska određenja, onda to treba biti u Vašem Statutu a ne u zakonu! – Članak 7.

Psihoterapeut ne smije obavljati psihoterapijsku djelatnost:

u slučaju gubitka državljanstva, od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđen gubitak državljanstva,

u slučaju lišenja poslovne sposobnosti, od dana pravomoćnosti odluke o lišenju poslovne sposobnosti,

u slučaju izricanja mjere sigurnosti zabrane obavljanja psihoterapijske djelatnosti, od dana pravomoćnosti odluke suda,

u sluèčju izricanja stegovne mjere oduzimanja odobrenja za samostalan rad (licence), od dana konačnosti odluke nadležnog disciplinskog tijela.

U ostalim slučajevima psihoterapeut (može no ne smije!) obavljati psihoterapijsku djelatnost od dana dostavljanja (pravomoćnog?) rješenja mjerodavnog tijela Hrvatske psihoterapeutske komore o prestanku prava na obavljanje psihoterapijske djelatnosti. )

SAMOSTALNOST I NEOVISNOT (prethodna dva izraza bi se trebala sadržajem, opsegom I dosegom poklapati, otuda samo jedan od njih) PSIHOTERAPIJSKE DJELATNOSTI

Članak 8.

Samostalnost i neovisnost psihoterapijske djelatnosti ostvaruje se osobito:

(samostalnim i neovisnim – ovo se u jeziku I logici zove tautološki iskaz – isto se istim objašnjava?) primjerenim obavljanjem psihoterapijske djelatnosti kao slobodne djelatnosti,

udruživanjem psihoterapeuta u Hrvatsku psihoterapeutsku komoru kao samostalnu i neovisnu organizaciju psihoterapeuta na teritoriju Republike Hrvatske,

odlučivanjem struke o stjecanju i prestanku prava na obavljanje psihoterapije.

Članak 9.

Ovlašteni psihoterapeuti smiju pružati sve oblike psihoterapijske pomoći (u skladu sa svojom izobrazbom? Ili je ovlašten, itd. pa smije, ili nije pa ne smije).

Članak 10.

Psihoterapijsku djelatnost smiju obavljati samo psihoterapeuti upisani u Imenik psihoterapeuta Hrvatske psihoterapeutske komore koji imaju mjerodavno odobrenje za samostalan rad (licencu) izdano od Hrvatske psihoterapeutske komore, ako zakonom nije drugačije određeno.

NAČIN PRUŽANJA PSIHOTERAPIJSKE POMOĆI

Članak 11.

Psihoterapeuti su dužni pružati psihoterapijsku pomoć savjesno I odgovorno, u skladu s obvezujućim propisima Republike Hrvatske, I s obvezujućim aktima Hrvatske psihoterapeutske komore, /te Kodeksom psihoterapijske (etike?). (Ako navodite Kodeks onda bi on, po prirodi stvar trebao biti naveden prvi, a ne zadnji, budući je neupitna I prava I prva (I jedina ozbiljna) odgovornost moralna( I profesionalna) te kada bi ona (one) stvarna postojala onda bi pravna bila suvišna (I struka pravo bi bila suvišna). Osim toga mi smo moralno I profesionalno odgovorni neusperedivo prije i više moralno … pa deleko poslije toga I pravno. Bezbroj je slučajeva kada nedvojbeno postoji moralna I profesionalna odgovornost no ne I pravna (pravne) odgovornosti!

Psihoterapeuti imaju pravo i dužnost, u granicama ovog Zakona i dobivenih ovlasti (nisam siguran da su navedena ograničenja primjerena I ispravna, prije ne nego da), poduzimati sve što po njihovoj ocjeni i stručnom znanju (ili spoznajama) može koristiti osobi kojoj pružaju psihoterapijsku pomoć.

ZAMJENA PSIHOTERAPEUTA U TIJEKU POSTUPKA PSIHOTERAPIJE

Članak 12.

U psihoterapijskom postupku, psihoterapeuta smije zamijeniti isključivo drugi ovlašteni psihoterapeut (ili psihoterapijski vježbenik?, ovo je bitna razlika?) uz prethodni dogovor i pristanak osobe kojoj se pruža psihoterapijska pomoæ.

USKRATA PSIHOTERAPIJSKE POMOĆI

Članak 13.

(Psihoterapeut (je pozvan pružiti psihoterapijsku pomoć osobi kojoj je takva pomoć potrebna, a – ponavljanje od ranije) smije uskratiti profesionalnu pomoć iz razloga propisanih ovim Zakonom i drugim pozitivnim propisima Republike Hrvatske – cijeli stavak 1. je suvišan I ponavlja kasnije?).

Psihoterapeut će uskratiti psihoterapijsku pomoć u slijedećim slučajevima, ako:

postoji sukob interesa s osobom koja traži psihoterapijsku pomoć u skladu s odredbama Kodeksa psihoterapijske (etike?) (ponovo ozbiljan prijepor miješanja/preklapanja Kodeksa I Zakona?,

smatra da (problematika?) konkretnog slučaja prelazi okvire njegovih sposobnosti,

u drugim slučajevima predviđenim zakonom, Statutom Hrvatske psihoterapeutske komore (i Kodeksom psihoterapijske etike v. prijepor ranije?!).

Što je s ključnim razlogom – priziv savjesti – ovo je jednako područje kodeksa a ne zakona!?

U slučaju uskrate psihoterapijske pomoći (iz razloga navedenih u stavku 2. točkama 1. do 3. ovog članka?), psihoterapeut je dužan osobu (koja traži psihoterapijsku pomoć?) uputiti na Hrvatsku psihoterapeutsku komoru koja će ju usmjeriti drugom ovlaštenom psihoterapeutu.

IZJAVA O PRISTANKU NA PSIHOTERAPIJSKI TRETMAN

Članak  14.

Uvjete i način davanja izjave o pristanku na psihoterapijski tretman Hrvatska psihoterapeutska komora propisuje Kodeksom psihoterapijske etike. (otuda ovo I ne npada u zakon)

PSIHOTERAPIJSKA DOKUMENTACIJA

Članak 15.

Psihoterapeut je dužan voditi točnu i potpunu psihoterapijsku dokumentaciju o stanju osobe koja traži psihoterapijsku pomoć te o poduzetim postupcima prema toj osobi.

Sadržaj obvezne dokumentacije iz stavka 1. ovog članka propisuje općim aktom Hrvatska psihoterapeutska komora.

Psihoterapeut je dužan, u skladu s posebnim propisima, psihoterapijsku dokumentaciju, na (osnovan!) zahtjev, predočiti pravosudnim tijelima, tijelima državne uprave, Hrvatskoj psihoterapeutskoj komori (da li je to sve?).

Psihoterapeut je obvezan na zahtjev osobe kojoj je pružao psihoterapijsku pomoć ili na zahtjev osoba koje ona ovlasti, predočiti na uvid svu dokumentaciju koja se odnosi na stanje te osobe i poduzete postupke.

Psihoterapeut je dužan čuvati dokumentaciju najmanje deset godina po prestanku pružanja psihoterapijske pomoći odnosno po okončanju psihoterapijskog postupka.

Svaki nalaz ili mišljenje koje sastavi, psihoterapeut mora vlastoručno potpisati i ovjeriti svojim pečatom.

PSIHOTERAPIJSKA TAJNA

Članak 16.

Psihoterapeut je dužan čuvati kao psihoterapijsku tajnu sve podatke koje mu je povjerila osoba kojoj je pružao psihoterapijsku pomoć, osim ako je drukčije određeno posebnim zakonom.

PRETRAGA PSIHOTERAPIJSKE PRAKSE

Članak 17.

Pretragu psihoterapijske prakse može odrediti samo mjerodavan sud,  ako su za to ispunjeni uvjeti propisani zakonom.

Kada se odredi pretraga psihoterapijske prakse, nadležni sud će o tome odmah obavijestiti Hrvatsku psihoterapeutsku komoru na čijem se području nalazi psihoterapijska praksa u kojoj će se obaviti pretraga. Pretraga se ne smije započeti niti provesti bez nazočnosti ovlaštenog predstavnika Hrvatske psihoterapeutske komore, osim ako se on bez opravdanog razloga ne odazove pozivu za prisustvovanje pretrazi.

Pravo je psihoterapeuta da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka, od kojih jedan može biti i predstavnik Hrvatske psihoterapeutske komore, prisustvuju pretrazi psihoterapijske prakse.

Kod pretrage psihoterapijske prakse ne smije biti povrijeđena tajnost isprava i predmeta na štetu stranaka.

Pretraga psihoterapijske prakse ograničiti će se na pregled samo onih dokumenata i predmeta koji su u izravnoj vezi s kaznenim djelom zbog kojeg se vodi postupak.

Dokazi pribavljeni u  protivnosti s odredbama ovoga članka ne mogu se upotrijebiti u postupku protiv psihoterapeuta i osoba kojima je pružao psihoterapijsku pomoć.

NEDOSTOJNOST ZA OBAVLJANJE PSIHOTERAPIJSKE DJELATNOSTI

Članak 18.

Psihoterapeut koji je pravomoćnom sudskom odlukom proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela može se s obzirom na važnost i prirodu ugroženog dobra ili druge posljedice, te s obzirom na okolnosti pod kojima je radnja izvršena odnosno propuštena, smatrati nedostojnim za obavljanje psihoterapijske djelatnosti.

Psihoterapeutu iz stavka 1. ovog članka može se privremeno ili trajno oduzeti odobrenje za obavljanje psihoterapijske djelatnosti (licenca).

Nedostojnost za obavljanje psihoterapijske djelatnosti utvrđuje tijelo određeno Statutom Hrvatske psihoterapeutske komore.

Protiv odluke mjerodavnog tijela iz stavka 3. ovog članka nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor.

PROFESIONALNE OBVEZE PSIHOTERAPEUTA

Članak 19.

Psihoterapeut će obavljati svoju djelatnost prema svojem najboljem znanju i uvjerenju uvažavajući razvoj novih znanstvenih dostignuća i spoznaja.

Psihoterapeut će svoju djelatnost obavljati osobno, a ako je potrebno u suradnji s drugim psihoterapeutima ili stručnjacima iz drugih struka.

Psihoterapeut je dužan osobi u tretmanu ili njezinom zakonskom zastupniku odnosno skrbniku dati sve informacije o vrsti, opsegu, svrsi i cijeni tretmana.

III. HRVATSKA PSIHOTERAPEUTSKA KOMORA (za ovaj dio I dalje preporučam poredbe s drugim, postojećim “strukovnim zakonima”, izdvajam – “stomatološki” jer sam im kao petnaestogodišnji predsjednik Časnoga suda II., najviše pomagao, ispravljao, itd., pitanje je što su I koliko poslušali?)

OBVEZATNOST UDRUŽIVANJA U HRVATSKU PSIHOTERAPEUTSKU KOMORU

Članak 20.

Hrvatska psihoterapeutska komora je samostalna strukovna organizacija psihoterapeuta koja čuva ugled i prava psihoterapeuta, provodi nadzor nad radom psihoterapeuta, promiče, zastupa i usklađuje zajedničke interese psihoterapeuta pred državnim i drugim tijelima u zemlji i inozemstvu te pruža svojim članovima stručnu pomoć i zaštitu.

Psihoterapeuti koji obavljaju psihoterapijsku djelatnost na području Republike Hrvatske obvezno se učlanjuju u Hrvatsku psihoterapeutsku komoru.

IZUZECI OD OBVEZNOG UDRUŽIVANJA U KOMORU

Članak 21.

Članstvo u Hrvatskoj psihoterapeutskoj komori dobrovoljno je za psihoterapeute koji:

obavljaju psihoterapijsku djelatnost izvan Republike Hrvatske,

su nezaposleni,

su u mirovini.

JAVNE OVLASTI KOMORE

Članak 22.

Hrvatska psihoterapeutska komora obavlja slijedeće javne ovlasti:

vodi Imenik psihoterapeuta,

izdaje, obnavlja i oduzima odobrenje za samostalan rad (licencu),

obavlja stručni nadzor nad radom psihoterapeuta,

određuje najnižu cijenu rada psihoterapeuta koji obavljaju privatnu praksu.

POSLOVI KOMORE

Članak 23.

Osim javnih ovlasti iz članka 22. ovog Zakona, Hrvatska psihoterapeutska komora obavlja i slijedeće poslove:

donosi Kodeks psihoterapijske etike,

organizira, nadzire i vrednuje stručno usavršavanje psihoterapeuta,

daje prijedloge i stručna mišljenja kod pripreme propisa koji imaju utjecaj na razvoj psihoterapijske djelatnosti,

obavlja i druge poslove i zadaće u skladu sa zakonom i drugim propisima.

TIJELA KOMORE

Članak 24.

Tijela Hrvatske psihoterapeutske komore jesu Skupština, Upravni odbor, Izvršni odbor, Predsjednik i druga tijela utvrđena Statutom Komore.

Ustroj i tijela Hrvatske psihoterapeutske komore te njihov sastav, način izbora, prava i dužnosti uređuju se Statutom i drugim općim aktima Hrvatske psihoterapeutske komore.

NADZOR NAD RADOM KOMORE

Članak 25.

Nadzor nad zakonitošću rada Hrvatske psihoterapeutske komore u obavljanju njezinih javnih ovlasti provodi nadležno ministarstvo.

U provođenju nadzora iz stavka 1. ovog članka nadležno ministarstvo može od Hrvatske psihoterapeutske komore tražiti odgovarajuća izvješća i podatke vodeći računa o samostalnosti i neovisnosti psihoterapijske djelatnosti.

Izvješće i podatke iz stavka 2. ovog članka Hrvatska psihoterapeutska komora dužna je dostaviti nadležnom ministarstvu u roku od 30 dana ili u istom roku izvijestiti o razlozima zbog kojih nije u mogućnosti dostaviti zatražena izvješća ili podatke.

SURADNJA S DRUGIM TIJELIMA I KOMORAMA

Članak 26.

Hrvatska psihoterapeutska komora obavještava  nadležno ministarstvo, druga tijela državne uprave te nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, samoinicijativno ili na njihov zahtjev o stanju i problemima psihoterapijske djelatnosti i o mjerama koje bi trebalo poduzeti radi unapređenja djelatnosti te radi zaštite sloboda i prava osoba u psihoterapijskom tretmanu.

Hrvatska psihoterapeutska komora surađuje s državnim tijelima i tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u rješavanju pitanja značajnih za ostvarivanje zadataka psihoterapijske djelatnosti.

Hrvatska psihoterapeutska komora aktivno i kontinuirano surađuje s drugim komorama i psihoterapijskim udrugama.

OPĆI AKTI KOMORE

Članak 27.

Hrvatska psihoterapeutska komora donosi Statut i druge opće akte.

Statutom se obvezno utvrđuju djelatnosti koje Hrvatska psihoterapeutska komora obavlja u sklopu svojih zakonskih ovlasti, djelokrug i organizacija rada, ustroj i tijela Komore te način njihova izbora i djelovanja, sadržaj, rokovi i način stručnog usavršavanja članova Komore, postupak izdavanja, obnavljanja i oduzimanja odobrenja za samostalan rad (licence), disciplinski postupak protiv člana komore i druga pitanja značajna za obavljanje psihoterapijske djelatnosti.

Statut Hrvatske psihoterapeutske komore objavljuje se u “Narodnim novinama”.

KODEKS PSIHOTERAPIJSKE ETIKE (višetruko je upitno, contradictio in adjecto, da se pravnim propisom određuje, propisuje tvorba I postojanje kodeksa, riječ je o dva svijeta, ćudoređe I profesionalnost jedan I jako visoko, te svijet prava, drugi I jako nisko!)

Članak 28.

Skupština Hrvatske psihoterapeutske komore tvori Kodeks psihoterapijske (etike?).

Polazeći od humanističkih načela i osnovnih vrijednosti društva, Kodeks psihoterapijske etike utvrđuje načela i pravila koja su psihoterapeuti i psihoterapijski vježbenici dužni poštivati u obavljanju (ili, obavljajući) psihoterapije.

Kodeks psihoterapijske (etike?) objavljuje se u “Narodnim novinama”.

JAVNE KNJIGE KOMORE

Članak 29.

Hrvatska psihoterapeutska komora vodi Imenik psihoterapeuta, druge upisnike i evidencije.

Hrvatska psihoterapeutska komora vodi posebne upisnike za psihoterapijske vježbenike, upisnike posebnih osposobljenosti te disciplinski upisnik.

Imenik psihoterapeuta, upisnici i evidencije iz stavka 1. i 2. ovog članka javne su knjige. Izvaci iz Imenika psihoterapeuta i drugih evidencija iz stavka 1. i 2. ovog članka te potvrde izdane na temelju podataka iz tih evidencija javne su isprave.

BRISANJE IZ IMENIKA PSIHOTERAPEUTA

Članak 30.

Psihoterapeuta se briše iz Imenika psihoterapeuta na osobni zahtjev, odlukom disciplinskog tijela Hrvatske psihoterapeutske komore i smrću.

IV. ODOBRENJE ZA SAMOSTALAN RAD

(LICENCA)

Članak 31.

Psihoterapeutu koji je upisan u Imenik psihoterapeuta izdaje se odobrenje za samostalan rad (licenca).

Odobrenjem za samostalan rad (licencom) dokazuje se stručna osposobljenost psihoterapeuta za samostalno obavljanje psihoterapijske djelatnosti na području Republike Hrvatske.

Odobrenje za samostalan rad (licencu) izdaje odnosno uskraćuje upravnim aktom tijelo određeno Statutom Hrvatske psihoterapeutske komore.

Psihoterapeutima stranim državljanima izdaje se odobrenje za samostalan rad (licenca) na vrijeme određeno propisima koji uređuju rad stranaca u Republici Hrvatskoj.

Uvjete za izdavanje odobrenja za samostalan rad (licence) propisuje općim aktom Hrvatska psihoterapeutska komora.

STRUČNO USAVRŠAVANJE

Članak 32.

Psihoterapeuti imaju pravo i obvezu stručno se usavršavati radi održavanja i unapređivanja kvalitete obavljanja psihoterapijske djelatnosti.

Psihoterapeuti su obvezni svakih šest godina proći provjeru stručnosti pri Hrvatskoj psihoterapeutskoj komori s ciljem obnavljanja odobrenja za samostalan rad (licence).

Uvjete za obnavljanje odobrenja za samostalan rad (licence) propisuje općim aktom Hrvatska psihoterapeutska komora.

V. ORGANIZACIJA I OBAVLJANJE PSIHOTERAPIJSKE DJELATNOSTI

PSIHOTERAPEUTI U RADNOM ODNOSU

Članak 33.

Psihoterapeut može psihoterapijsku djelatnost obavljati u radnom odnosu i/ili u privatnoj praksi.

Psihoterapeut u radnom odnosu obavlja psihoterapijsku djelatnost u zdravstvenoj ustanovi odnosno kod druge pravne osobe.

PRIVATNA PSIHOTERAPIJSKA PRAKSA

Članak 34.

Psihoterapeut može imati samo jednu privatnu psihoterapijsku praksu.

Psihoterapeut može svoju djelatnost obavljati i izvan svoje prakse, na odgovarajućem radilištu ili pri kućnoj posjeti osobe u psihoterapijskom tretmanu.

Na sva pitanja oko uvjeta i načina obavljanja privatne psihoterapijske prakse koja nisu regulirana ovim Zakonom, primjenjuju se pozitivni propisi Republike Hrvatske.

GRUPNA PSIHOTERAPIJSKA PRAKSA

Članak 35.

Više privatnih psihoterapeuta koji obavljaju privatnu praksu osobno, mogu se udružiti u grupnu psihoterapijsku praksu. U tom slučaju međusobna prava i obveze psihoterapeuti su dužni urediti u pisanom obliku.

Na sva pitanja oko uvjeta i načina obavljanja grupne psihoterapijske prakse koja nisu regulirana ovim Zakonom, primjenjuju se pozitivni propisi Republike Hrvatske.

TRGOVAČKO DRUŠTVO ZA OBAVLJANJE PSIHOTERAPIJSKE DJELATNOSTI

Članak 36.

Za obavljanje psihoterapijske djelatnosti može se osnovati trgovačko društvo. Prilikom osnivanja trgovačkog društva za obavljanje psihoterapijske djelatnosti, osnivači su dužni obavijestiti Hrvatsku psihoterapeutsku komoru radi upisa u poseban upisnik.

Komora vodi poseban upisnik trgovačkih društava za obavljanje psihoterapijske djelatnosti.

PREUZIMATELJ PSIHOTERAPIJSKE PRAKSE

Članak 37.

Ako je psihoterapeut izabran ili imenovan na kakvu plaćenu ili neplaćenu javnu dužnost, za vrijeme obnašanja te dužnosti obavljanje psihoterapijske djelatnosti može staviti u mirovanje.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka te u drugim slučajevima u kojima psihoterapeut iz opravdanih razloga dulje vrijeme ne može obavljati psihoterapijsku djelatnost, a ne dogovori zamjenu s drugim psihoterapeutom, Komora može odrediti privremenog preuzimatelja prakse.

Uvjete pod kojima se može privremeno preuzeti praksa propisuje općim aktom Hrvatska psihoterapeutska komora.

Članak 38.

Rješenje o mirovanju obavljanja psihoterapijske prakse donosi predsjednik Hrvatske psihoterapeutske komore po službenoj dužnosti ili na zahtjev psihoterapeuta.

Po prestanku razloga zbog kojih je psihoterapijska praksa stavljena u mirovanje, psihoterapeut nastavlja obavljanje psihoterapijske djelatnosti.

VI. VREDNOVANJE RADA PSIHOTERAPEUTA

CIJENA RADA PSIHOTERAPEUTA

Članak 39.

Psihoterapeuti koji obavljaju privatnu psihoterapijsku praksu imaju pravo na nagradu za svoj rad prema cjeniku kojeg donosi Komora.

Psihoterapeut koji obavlja privatnu psihoterapijsku praksu mora u prostoru obavljanja te prakse istaknuti cjenik svojih usluga na dostupnom i vidljivom mjestu.

OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI

Članak 40.

Psihoterapeut se može osigurati od odgovornosti za štetu koju počini trećim osobama obavljanjem psihoterapijske djelatnosti.

Ugovor o osiguranju od odgovornosti za psihoterapeute zaposlenike trgovačkog društva za obavljanje psihoterapijske djelatnosti, zaključuje društvo.

Poslodavac ima pravo regresa od psihoterapeuta koji je štetu počinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Hrvatska psihoterapeutska komora može preuzeti osiguranje od odgovornosti svih psihoterapeuta u Republici Hrvatskoj. U tom slučaju psihoterapeuti su dužni Komori plaćati naknadu za osiguranje od odgovornosti.

Na sva pitanja oko uvjeta i načina osiguranja od odgovornosti koja nisu regulirana ovim Zakonom, primjenjuju se pozitivni propisi Republike Hrvatske.

OBAVJEŠTAVANJE KOMORE

Članak 41.

Policija, državno odvjetništvo i sudovi obavještavaju Komoru o svim kaznenim postupcima koji se vode protiv psihoterapeuta.

VII. PSIHOTERAPIJSKI VJEŽBENICI

STJECANJE SVOJSTVA PSIHOTERAPIJSKOG VJEŽBENIKA

Članak 42.

Pravo na obavljanje psihoterapijske vježbe stječe se upisom u Imenik psihoterapijskih vježbenika.

Pravo na upis u Imenik psihoterapijskih vježbenika ima osoba koja je nakon završenog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija upisala trening iz psihoterapije i počela raditi s klijentima uz superviziju.

Pitanja koja se odnose na rad psihoterapijskih vježbenika, a koja nisu posebno uređena ovim Zakonom, uređuju se općim aktom Hrvatske psihoterapeutske komore.

PRAVA I DUŽNOSTI PSIHOTERAPIJSKOG VJEŽBENIKA

Članak 43.

Psihoterapijski vježbenik dužan je za vrijeme vježbe raditi i pridržavati se naputaka dobivenih od psihoterapeuta – supervizora.

Psihoterapijski vježbenik ne može samostalno i za svoj račun obavljati psihoterapijsku djelatnost.

Rad psihoterapijskog vježbenika nadzire psihoterapeut – supervizor.

STRUČNA I PRAKTIČNA IZOBRAZBA VJEŽBENIKA

Članak 44.

Hrvatska psihoterepeutska komora, psihoterapeuti i trgovačka društva za obavljanje psihoterapijske djelatnosti u čijim prostorima vježbenici rade, dužni su brinuti se za stručnu i praktičnu izobrazbu vježbenika kao i za poštivanje odredbi Kodeksa psihoterapijske etike.

Komora utvrđuje obvezatni program izobrazbe vježbenika za vrijeme obavljanja psihoterapijske vježbe.

ZAMJENJIVANJE PSIHOTERAPEUTA

Članak 45.

Psihoterapijski vježbenik smije zamjenjivati psihoterapeuta samo uz suglasnost osobe kojoj se pruža psihoterapijski tretman.

ODGOVORNOST PSIHOTERAPIJSKIH VJEŽBENIKA

Članak 46.

Psihoterapijski vježbenik odgovara za štetu koju je počinio u obavljanju psihoterapijske vježbe samo ako ju je prouzročio namjerno ili iz krajne nepažnje.

GUBITAK SVOJSTVA PSIHOTERAPIJSKOG VJEŽBENIKA

Članak 47.

Psihoterapijskom  vježbeniku prestaje pravo na obavljanje vježbe i mora ga se brisati iz Imenika psihoterapijskih vježbenika pod uvjetima propisanim općim aktom Hrvatske psihoterapeutske komore.

VIII. SPECIJALIZACIJA PSIHOTERAPEUTA I TRGOVAČKIH DRUŠTAVA ZA OBAVLJANJE PSIHOTERAPIJSKE DJELATNOSTI

SPECIJALIZACIJA PSIHOTERAPEUTA

Članak 48.

Psihoterapeut koji je najmanje pet godina uspješno obavljao psihoterapijsku djelatnost iz određene specijalističke psihoterapijske grane, može zahtijevati da mu se prizna specijalnost u određenoj grani psihoterapijske djelatnosti.

Psihoterapeut koji je završio poslijediplomski sveučilišni ili poslijediplomski specijalistički studij te stekao odgovarajući akademski naziv, kao i psihoterapeut čiji objavljeni radovi predstavljaju značajan doprinos unapređenju psihoterapijske djelatnosti, može zahtijevati da mu se prizna specijalnost u određenoj grani psihoterapijske djelatnosti.

Statutom Hrvatske psihoterapeutske komore propisat će se psihoterapijske specijalističke grane.

O zahtjevu za priznanje specijalnosti odlučuje tijelo Hrvatske psihoterapeutske komore određeno Statutom. Komora će općim aktom propisati postupak priznavanja specijalnosti.

Psihoterapeut kojemu je priznata određena specijalnost može priznatu specijalnost istaknuti u nazivu psihoterapijske privatne prakse.

SPECIJALIZIRANA TRGOVAČKA DRUŠTVA ZA OBAVLJANJE PSIHOTERAPIJSKE DJELATNOSTI

Članak 49.

Trgovačka društva za obavljanje psihoterapijske djelatnosti mogu se prilikom upisa u sudski registar opredijeliti za obavljanje psihoterapijske djelatnosti samo u određenoj psihoterapijskoj grani. U tom se slučaju psihoterapijska specijalnost društva obvezno ističe u nazivu.

Društvo za obavljanje psihoterapijske djelatnosti udovoljava uvjetima za obavljanje specijalističke psihoterapijske djelatnosti ukoliko zapošljava najmanje jednog psihoterapeuta kojemu je priznato pravo na obavljanje specijalističke psihoterapijske djelatnosti.

IX. STEGOVNA ODGOVORNOST PSIHOTERAPEUTA  i  PSIHOTERAPIJSKOG VJEŽBENIKA (ovdje samo osnovno, a ostalo u posebnom Pravilniku o stegovnoj odgovornosti, ne spada u zakon!)

STEGOVNE POVREDE

Članak 50.

Psihoterapeut i psihoterapijski vježbenik stegovno su odgovorni ukoliko:

povrede odredbe ovog Zakona,

(povrede Kodeks psihoterapijske etike – ovo je nedopustivo, jer se ne razumije što su načela I pravila kodeksa a što prava; povredi pravnih pravila, različitih vrsta I razina, slijedi stegovna odgovornost, itd., a nepoštivanje kodeksa je područje moralne I profesionalne odgovornosti, posebnih tijela, posebne moralne I profesionalne odgovornosti, posebnih prisila!!!)

nestručno obavljaju psihoterapijsku djelatnost,

(svojim ponašanjem prema drugom psihoterapeutu, osobi kojoj pružaju psihoterapijsku pomoć ili trećim osobama povrijedi ugled psihoterapijske profesije – jednako ne spada ovdje),

ne ispunjava Statutom ili drugim općim aktom određene članske obveze prema Komori.

Kaznena i prekršajna odgovornost psihoterapeuta ili stegovna odgovornost u pravnoj osobi kod koje je psihoterapeut zaposlen, ne isključuje stegovnu odgovornost psihoterapeuta pred Komorom.

TEŽA I LAKŠA DISCIPLINSKA POVREDA

Članak 51.

Statutom ili općim aktom Komore utvrđuju se teže i lakše disciplinske povrede.

DISCIPLINSKA TIJELA

Članak 52.

Psihoterapeuti odgovaraju zbog disciplinskih povreda pred disciplinskim tijelima Komore.

Disciplinska tijela Komore jesu Sud časti i Visoki sud časti Komore.

DISCIPLINSKE MJERE

Članak 53.

Za teže disciplinske povrede psihoterapeutu i psihoterapijskom vježbeniku mogu se izreći slijedeće disciplinske mjere:

ukor,

novčana kazna,

privremeno oduzimanje odobrenja za samostalan rad (licence) od šest mjeseci do pet godina,

trajno oduzimanje odobrenja za samostalan rad (licence).

Za lakše disciplinske povrede psihoterapeutu i psihoterapijskom vježbeniku mogu se izreći slijedeće disciplinske mjere:

opomena,

novčana kazna.

Novčana kazna ne može se izreći psihoterapijskom vježbeniku.

Disciplinska mjera oduzimanja odobrenja za samostalan rad (licence) može se izreći uvjetno s rokom kušnje od šest mjeseci do dvije godine.

NOVČANA KAZNA

Članak 54.

Iznos novčane kazne iz članka 53. ovog Zakona utvrðuje se Statutom Komore s time da ne može biti niži od 1.000,00 i viši od 5.000,00 kuna.

Naplaćena novčana kazna uplaćuje se u Fond uzajamne pomoći Komore.

POKRETANJE DISCIPLINSKOG POSTUPKA

Članak 55.

Disciplinski postupak pokreće se po službenoj dužnosti ili na zahtjev osobe kojoj je pružana psihoterapijska pomoć odnosno druge zainteresirane osobe, na zahtjev nekog od tijela Komore i na zahtjev nadležnog ministarstva.

ODGOVARAJUÆA PRIMJENA ZAKONA

Članak 56.

U disciplinskom postupku protiv psihoterapeuta u dijelu koji nije propisan općim aktom Komore, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o kaznenom postupku.

ZASTARA

Članak 57.

Pokretanje disciplinskog postupka zastarijeva protekom jedne godine od saznanja tajnika Hrvatske psihoterapeutske komore odnosno protekom dvije godine od učinjene povrede.

Zastara vođenja postupka nastupa protekom tri godine od pokretanja postupka. Zastara se prekida svakom radnjom koja se poduzima radi vođenja postupka.

Zastara izvršenja disciplinske mjere nastupa protekom dvije godine od konačnosti odluke kojom je disciplinska mjera izrečena. Zastara se prekida svakom radnjom koja se poduzima radi izvršenja disciplinske mjere.

X. STRUČNI NADZOR

Članak 58.

Stručni nadzor nad radom psihoterapeuta provodi Hrvatska psihoterapeutska komora.

Stručni nadzor obuhvaća ocjenu stručnosti i etičnosti obavljanja psihoterapijske djelatnosti te kakvoće i opsega izvršenih usluga.

Hrvatska psihoterapeutska komora dužna je obaviti stručni nadzor po službenoj dužnosti kao i na prijedlog fizičke ili pravne osobe kad za to postoje opravdani razlozi.

Način, uvjete i postupak provođenja stručnog nadzora propisuje Komora općim aktom.

XI. KAZNENE ODREDBE

Članak 59.

Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kazniti će se za prekršaj fizička osoba koja obavlja psihoterapijsku djelatnost ne ispunjavajući uvjete propisane za obavljanje psihoterapeutske djelatnosti (članak 4. ovog Zakona).

Članak 60.

Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj psihoterapeut:

ako ne poštuje obvezu čuvanja psihoterapijske tajne,

ako ne vodi i čuva psihoterapijsku dokumentaciju u skladu s odredbama ovoga Zakona.

XII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 61.

Osnivači Hrvatske psihoterapeutske komore jesu mjerodavno ministarstvo i Hrvatski savez psihoterapeutskih udruga.

Rok za osnivanje Hrvatske psihoterapeutske komore  i  tvorba općih akata komore je godinu dana od tvorbe ovog zakona.

Članak 62.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u “Narodnim novinama”.

Advertisements
Published in: on 30/11/2009 at 09:32  Leave a Comment  

The URI to TrackBack this entry is: https://spuh.wordpress.com/2009/11/30/prijedlozi-prof-milicica/trackback/

RSS feed for comments on this post.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: